Quadralite Atlas 600

U zadnjih nekoliko mjeseci porasla je količina upita s raznih strana vezano za rasvjetu koju koristim. Ispočetka sam bio vlasnik “strujnih” Bowensa koji su me nažalost prilikom jednog snimanja doveli u nezgodnu situaciju pa sam krenuo u potragu za nečim novim i pouzdanijim. Prioritet prilikom kupnje je bila mobilnost i to ponajprije u smislu neovisnosti o strujnim kabelima. Budući da su mi klasične bljeskalice bile preslabe, pogotovo kad lupi ljetni zvizdan, izbor je pao na monoblokove. Izbor je bio Elinchrome ili Broncolor koji, istini za volju, ipak tada nisu imali klasične monoblokove već lampe s odvojenim generatorima. Međutim, cijena je bila važan faktor i to ne samo cijena samih lampi već i cijena dostave, pa sam se malo ohladio od investicije. Zatim je, nakon par mjeseci hlađenja, Profoto izbacio sad već pomalo kultni B1. Tu dostava prestaje biti problem obzirom da sam se mogao doslovce prošetati do Fototeha, ali zbog financijskih komplikacija u obitelji Cigo, taj izbor opet ostaje po strani. Otprilike u isto vrijeme je zapuhao neki vjetar iz Kine. Kopanjem po “internetima” otkrio sam Godox, kojeg nije bilo u EU, ali jednim pametnim marketinškim potezom, rebrandingom, ime se mijenja iz Godox u Quadralite, te dodaju Atlas 600. Za Quadralite sam pouzdano znao da ga ima za kupiti u Canosi i tu počinje avantura. Recenzije su bile dobre, snagom je prilično jak, pa kud puklo… Druškamo se već nekoliko mjeseci.

Malo o specifikacijama i kako to sve izgleda na prvu…

Izgleda pomalo robusno. Jog dial i gumbići su pristojne izrade, LCD sa zelenom iluminacijom je lako čitljiv, dugačak je kao 70-200mm, težak je kao dvije i pol kile pijeska i to je ukratko to.

Snaga je deklarirana na 600w/s, baterija ima 8700 mAh što je dovoljno za 500injak fleševa na punoj snazi. Punjenje baterije traje otprilike 2 sata. Postoji više mountova. Ja sam kupio Bowensov jer sam ga smatrao najlakšim za održavanje po pitanju dodatne opreme i modifikatora svjetla. Ručica za namještanje nagiba se nalazi s desne strane lampe i to me ispočetka malo prestrašilo, obzirom da otpuštanje ručice i pomicanje lampe zvuči kao da lomite lampu. Naime, lampa se ne pomiče fluidno nego u koracima što je popraćeno pomalo strašnim klak zvukom. Nije ništa strašno, samo na prvu čudan osjećaj. Odmah da se nadovežem na ovo s jednom činjenicom koja je u biti jedini glavni minus ove lampe općenito. Naime, dizajneri su iz nekog razloga zaboravili ukomponirati bilo kakvu ručku koja bi olakšavala podizanje i spuštanje odnosno regulaciju nagiba lampe. To konkurencija ima osjetno bolje riješeno.

Obavezno je imati i radio transmiter za lampe. Obavezno kažem iz nekoliko razloga: omogućava HSS (high speed sync), upravljanje lampom preko okidača, ne treba vam ekstra receiver obzirom da lampa ima ugrađeni i imate TTL (ako kupite TTL verziju). Raspon snage je od 1/1 – 1/256 i moguće ju je regulirati u podjeljcima od 1/3. Da, 9 blendi raspona. Od odličnih funkcija mogu izdvojiti ranije spomenuti HSS (high speed sync), i syncanje na drugu zavjesicu. Vrijeme punjenja jako varira. Ako lupite punom snagom, Atlasu će trebati cca 2 sekunde do ponovne mogućnosti za ponovno okidanje, što je za jedan monoblok prilično dobro. Ako to usporedim sa strujnim 500w/s Bowens Geminijem kojeg sam koristio ranije, to je porast od 50% što se tiče punjenja, njima je trebalo malo više od 3 sekunde. Poseban gušt dolazi smanjivanjem snage. Tada je vrijeme između dva bljeska smanjeno na minimum i doslovce imate mogućnost lupati i deset fotki u nizu na f/8 bez ikakvih problema.

U praksi…

Spomenuo sam raspon snage, 9 blendi, barem u teoriji. U praksi to znači sljedeće – uzmete lampu, stavite na golu žarulju reflektor, uperite ju u zid, udaljite se od nje cca metar i pol, smanjite ju do kraja, uzmete svjetlomjer koji je postavljen na ISO 100 i 1/200 eksp, okinete test i dobijete očitanje od f/1.4, zatim pojačate do kraja, ponovite istu proceduru i dobijete očitanje f/18. Skoro 9 blendi. OK, reći ćemo da teorija i praksa štimaju. Dakle, ovo je lampa za sve one koji se vole igrat plitkim dofom u studiju. A morate priznati da je poseban gušt napraviti f2.0 portret s beauty dishem :).

Druga stvar koje je fenomenalna je trajanje bljeska. To je bio jedan od glavnih razloga zašto sam i išao u kupnju nečeg ovakvog. Čak i pri najvećoj snazi bljeskalica će okinuti brzinom većom od tisućinke sekunde što je i više nego dovoljno za smrzavanje bilo kakvih pokreta, kapljica vode ili bilo kojeg scenarija u fotografiranju koji zahtijeva savršenu oštrinu. Posebno je dobro što smanjivanje snage na 1/256 nudi dužinu bljeska od jedne desestisućinke sekunde, brojkom 1/10000 sec. Onima koji se ne snalaze u brojkama ću to dočarati konkretnim primjerom. Uz malo strpljenja možete zamrznuti pokret borera pri bušenju bormašinom.

HSS radi odlično. Za one koji ne znaju što je high speed sync, kratko objašnjenje – ako ste ikada osjetili koliko je teško, ili gotovo nemoguće fotkati po sunčanom danu na velikim blendama bez ND filtera, HSS će vam se svidjeti jer omogućuje upravo to. Povećanjem brzine okidanja kontrolirate količinu ambijentalnog svjetla i postepno otvarate blendu dok ne dobijete pravilno eksponirani subjekt.

Postoji jedna mana high speed synca, a to je pad snage bljeska i malo brže trošenje baterije, ali u potpunosti je vrijedno svega toga jer dobivate odličnu kontrolu dubinske oštrine što otvara beskonačne mogućnosti. Odlična stvar je što daljinski okidač automatski prepoznaje kada ste promijenili brzinu okidanja s nazivne brzine (obično je to za DSLR fotoaparate 1/200 ili 1/250) i automatski se šalta u HSS način rada tako da ste bez brige i pameti.

Još jedna stvar zbog koje volim HSS: u uskim prostorima, sa samo bijelim zidovima, a nemate sivu pozadinu sa sobom, malo “čeprkanja” po ekspoziciji i blendi i pozadina će postajati sve tamnija. Ma HSS je super 🙂

Boja je postojana…

A sada, ne manje važne stvari. Ovo je klasični test rasvjete i ovo je ono zbog čega je rasvjeta skupa ili jeftina.

Prvi test je bila fotka na najvećoj snazi, a druga, pretpostavljate, na najmanjoj snazi. Adobe Camera raw iz CS6 je pokazao razliku u temperaturi od 350K. Izmjena snage je bila obavljena u najkraćem mogućem roku, otprilike 3 sekunde, da bi ostavio što manje vremena da se bljeskalica oporavi od full bljeska. Ovaj test nam ne govori apsolutno ništa ako koristimo samo jednu lampu, budući da white balance možemo vrlo lako popraviti u postprodukciji, ali ako koristite više rasvjetnih tijela i potrebna vam je preciznost u temperaturi svjetla onda bi to moglo bit mali problem, npr. u produkt fotografiji. Napominjem da je ovo ekstremni slučaj i vrlo vjerojatno ćete rijetko na snimanjima imati lampe koje su postavljene na najjače i najslabije u isto vrijeme. Kada se snaga smanji i kad varira u maksimalno dva podjeljka, stvari postaju puno bolje i tu je razlika gotovo zanemariva. Ja osobno tokom snimanja imam odstupanja od maksimalno 100K.

Ono u čemu Atlas naprosto briljira je konzistentnost svjetla prilikom uzastopnog okidanja. Okinuo sa 10-14 fotografija u nizu na 1/32 postavci na Atlasu (ugrubo, to znači polovica snage lampe) i temperatura svjetla je svaki put bila zakucana na 5400K. Bez ikakvih odstupanja u temperaturi svjetla i kontinuiranosti okidanja.

Završna riječ ili “valja li to išta”

Da. Uopće neću ulaziti u debatu da li je bolji od Broncolora, Profota ili nečeg trećeg. Obavlja posao, košta taman, mobilan, postoji mogućnost kupnje AC dodatka ako ne želite konstantno koristiti bateriju. Ako vam treba još veća mobilnost na način da pretvorite monoblok u malo veću bljeskalicu postoji i Atlas FH 600 dodatak. Zatim, količina Bowens dodataka je poprilično velika, itd. Uglavnom, isplati se i predstavlja vrlo vjerojatno najbolji omjer uloženo-dobiveno na trenutnom tržištu.