Oštar zoom objektiv nije oksimoron!

Dugo čekate novu recenziju? Nadam se da ima i takvih 🙂

Čini se da je već pravilo da svaka počinje interesantnim pozivom. Stiže ovoga puta iz Fototeha: “Eeej Rome, imam novi 70-200mm, daj probaj, zguštaj, pa javi i napiši štogod”. Malo sam vagao “Ma joooj kaj će mi to, nije to moj raspon, mrzim zoomove, veliko je to” i ostale glupe isprike, ali, teško žabu u vodu… I Rom se zajebao zeznuo (cenzurirano od strane moje Marije). A zašto se zeznuo? Zato jer je sad izazov napisati recenziju o nečemu što je toliko blizu savršenstvu među objektivima 35mm formata, a ne ispasti Ken Rockwell. Kažu da su velika putovanja počela prvim korakom, hajmo napisati naramak pametnih pa ćemo vidjeti gdje će nas to odvesti, u kič ili objektivnost.

Recenzija Nikon 70-200mm f/2.8E FL ED VR objektiva kreće upravo sada.

Osobna karta i krvna grupa:

Prvo, dešifriranje imena, jer očito je da nisu škrtarili na slovima abecede, pa mora biti nešto dobro u pitanju:

Nikon – ime proizvođača

70-200 – žarišna duljina

2.8 E – elektronska blenda (o tome malo kasnije, super je)

FL – fluoritni ili fluorom premazani element (o tome isto malo kasnije i to je super)

ED – ekstra super nisko disperzivni element (ovo je mrak)

VR – stabilizacija

N – nano premaz

U odnosu na svog prethodnika ovaj objektiv je nešto lakši što ne znači puno ako gledate same brojeve, već je jednostavno bolje izbalansiran. Osobno mi je najveći problem Nikonovih telezoomova bio njihov famozni dizajn koji je bio uzak na navoju i onda se polako širio prema prednjem elementu. Ne znam koji se Japanac toga dosjetio, ali samo su morali baciti oko u susjedno dvorište kod Canona i vrlo bi brzo našli rješenje problema za lošu ergonomiju objektiva (ovo je subjektivno). Očito su nakon n godina napokon pogledali preko plota. Navoj je metalni kakav i treba biti. Završna obrada je u skladu sa svim Nikonovim objektivima sa zlatnim prstenom (ima zlata, majke mi). Naravno da je bespotrebno spominjati da je objektiv zadihtan i otporan na atmosferilije.

Na lijevoj strani objektiva smješteni su standardni prekidači:

Fokus – odabir prioriteta što se tiče načina fokusiranja (A/M, M/A i M), stabilizacija (OFF, Normal, Sport), raspon fokusa (Full, 5m do beskonačno) i jedan, iznimno koristan, četvrti prekidač koji služi regulaciji načina rada fokus gumbića (AF-L i AF-On). Nikon se, naime, ovim objektivom očito poželio malo vratiti u prošlost, u doba svog nikad prežaljenog 80-200mm objektiva, pa je između zoom i fokus prstena stavio 4 gumbića pomoću kojih možete fokusirati. Rade na dva načina. Služe kao focus lock (AF-L) ili pale auto focus ako radite s manualnim fokusom (AF-On).

Nešto na što se čovjek ovdje treba naviknuti su zamijenjena mjesta ranije navedenih zoom i fokus prstena. Zoom je sada dalje od vas. E sad, ovo je jedna od stvari koje se godinama nisu mijenjale i uzimali smo ih zdravo za gotovo. Naime, prvih sat dva korištenja objektiva sam redovito fokusirao umjesto zumirao, dok nisam otkrio kombinaciju fokus gumbića i zoom prstena i svijet je odjednom postao bolje mjesto. Prsten je savršen i dok su mi dva prsta bila na gumbićima postalo je vrlo jednostavno pokretati zoom jednim prstom. Oprostite svi oni kojima je to normalno, ali ja već godinama ne koristim zoomove i meni je ovo jednako nekom uvrnutom izvantjelesnom iskustvu.

Uz objektiv dolazi i dodatak za stativ. Što o njemu reći osim da ga možete koristiti da se objektiv s fotoaparatom lakše montira na stativ. And the Oscar goes to: the dude who finally made tripod mount removable. Za one koji ne razumiju engleski to znači: DODATAK ZA STATIV SE NAPOKON MOZE SKINUTI. To je u načelu to što se tiče vanjskog izgleda i ergonomije objektiva. Vrlo vjerojatno one koji čitaju zanima kako taj objektiv zapravo radi, pa ćemo i o tome.

Spavate li mirno, fiksni objektivi?

Stabilizacija skida deklarirane 4 blende, provjereno više puta. Gotovo bez problema možete dobiti oštru fotografiju na nekom statičnom objektu na ekspoziciji 1/15 pri 200 mm.

Oštrina?! Da mi je netko rekao da ću jednom u isti koš stavljati fiksne i zoom objektive, pretpostavljate što bih mu rekao. Ali da, ovaj objektiv je ludo oštar, nije važno na kojoj ste blendi, nije važno na kojoj milimetraži. Tu sad dolaze do izražaja oni mrak ED stakleni elementi. Ima ih ukupno šest i namijenjeni su smanjivanju kromatskih aberacija. Ovdje se bolje odmah ispraviti i iskoristiti riječ “uklanjanju” umjesto “smanjivanju”. To je dobro za dvije stvari:

1/ Nema cijan ili magenta obruba oko subjekta fotografiranja

2/ Nevjerovatno oštre fotke koje su (ajme koje bogohuljenje) usporedive s fiksnim 105/135 mm objektivima.

Flare je gotovo nemoguće dobiti. Vjerujem da je nekima to minus, a nekima vrlo bitna stavka. Nano i fluoritni premazi odlično odrađuju posao i unatoč tome što u tijelu objektiva ima hrpa staklenih elemenata kontrast ostaje na visokom nivou unatoč tome što se fotografira u sunce. 

Bokeh je odličan, što se može zahvaliti elektronskoj blendi koja ima blago zakrivljene listiće i to njih 9. To nije dobro ako imate fetiš na zrake koje izlaze iz izvora svjetla kad stavite blendu na 22, i puno važnije, nije dobro ako imate stari aparat. Pod stari mislim starije od Nikona D700, budući da blenda jednostavno neće raditi i objektiv će stalno biti na 2.8.

Autofokus je besprijekoran. Neću lagati ako kažem da sam tokom tjedan dana i gotovo tisuću okinutih fotki imao možda desetak mutnih fotografija.

Fall off iliti vinjetiranje je već od f/4 skoro nevidljivo čak i ako se isključi korekcija vinjete u fotoaparatu.

Minimalna udaljenost fokusiranja omogućuje čak pristojne close up fotografije. Ne pričamo o ekstra makro fotkama, ali činjenica je da fokusira mnogo bliže od svoje starije braće.

Još jedan kredit za kupnju opreme?

Malo subjektivnosti i osobnog dojma pa privodimo kraju.

Zadnja cijena u Canosi je 20 999 kuna. Realno čak i za 70-200mm objektiv to je puno novaca. ALI! Da, ovo je ALI situacija. Mislim da stvarno vrijedi tih novaca. Znam da se ponavljam, tu frazu o vrijednosti uloženo-dobiveno sam napisao i u svojom prvom postu kada sam recenzirao tilt-shift 19mm objektiv, ali potrudit ću se objasniti.

Ono što je druga verzija Nikon 70-200mm objektiva bila u odnosu na prvu to je ova verzija u odnosu na drugu. Besprijekoran autofokus, vrhunska oštrina i klasičan telefoto zoom raspon kojim možete pokrivati cijeli dijapazon događaja, od vjenčanja do sportskih evenata i studijskih snimanja, čine komplet koji bez obzira na cijenu svaki fotograf koji zarađuje od svog rada mora uzeti u obzir i da nađe mjesta za njega u foto torbi. Objektiv je bez mane i zapravo jedini pravi nedostatak je poprilično visoka cijena. Nikon je ovim objektivom postavio ljestvicu jako visoko. Iskreno ne znam kakav bi trebao biti nasljednik ovog objektiva i uopće se ne bi začudio da novi model bude predstavljen tek polovicom dvadesetih godina ovog stoljeća.