Sigma 24-35 ART f2.0 — tri u jedan

Prvo, posipanje pepelom. Da, bezobrazan sam! Zapustio sam blog, ali ako ćemo najiskrenije, imam dobru ispriku: život. Velika količina stvari, srećom uglavnom dobrih, dogodila u zadnjih gotovo 3 mjeseca tako da je, nažalost, ovaj način komunikacije sa svijetom morao podnijeti breme života. Hrpa svadbi, hrpa evenata, hrpa promjena na poslovnom planu, da, da postao sam “profić”, itd. Odmah se ovom prilikom ispričavam dečkima iz Prizme koji mjesecima čekaju na ovaj blog i recenziju objektiva, ali eto, nekako su se ipak posložile zvijezde pa će blog izaći taman u vrijeme adventskog ludila kad se mi fototografi znamo ponašati kao pijani milijunaši. Ostalih 48 tjedana u godini smo samo milijunaši samo da se zna. Riječ je o jednom divnom komadu opreme iz Sigmine radionice objektiva, naravno riječ je o Art seriji, a model je 24-35 f2. Kako se moja fotografska oprema dijeli na dvije osobe, tj. jednu osobu i jednu fluffy pandu Mariju, bio sam prisiljen na posudbu još jednog objektiva i slučajno sam se našao u blizini Španskog i eto vraga skok na skok u Prizma foto. Daniel je odmah predložio da probam ovo, citiram: “Uzmi, to ti je kao tri fiksna objektiva samo kaj je zoom, super je, mrak je”. Prevrtim očima neprimjetno, jer se u meni probudio komercijalistički Mr. Hyde, budući da ne može to biti poput fiksnog, ali dobro, nemam izbora, daj mi to i idemo rokat’! Imamo super par i lokaciju i iskreno, da mi je dao široki plastičnjak za 300 kuna uzeo bi, samo da imam širinu kuta.

Specifikacije

Maks. otvor blende: 2,0

Min. otvor blende: 16

Podržani format senzora: 35 mm puni format

Kut gledanja: 84.1° 63.4°

Najbliža udaljenost fokusiranja: 27,94 cm

Konstrukcija (elementi/skupine): 18/13

Broj listića blende: 9, zaobljeni

Optički stabilizator: Ne

Autofokus: Da

Dimenzije: 86,4 x 121,90 cm

Težina: 940 g

Promjer filtera: 82 mm

Prve impresije

Ako ste imali, ili još uvijek imate, poneki Art objektiv preskočite ovaj pasus jer iskreno izgleda jednako kao i svi. Crni kompozitni materijal koji Sigma naziva Thermally Stable Composite, robusnog izgleda, velika količina stakla, gume. Onaj TSC kompozit, uz to što je lagan, sprječava “disanje” objektiva pri visokim i niskim temperaturama. Ok Sigma, divno, dapače odlično za ljude koji fotkaju po Skandinavijama i Zanzibarima ali zašto onda nakon toliko truda oko izmišljanja novog materijala niste napravili objektiv koji je otporan na atmosferilije, dva tri dihtunga bi riješili puno fotografskih problema. Fokus i zoom prsteni su divni, fino nazubljeni za super grip a pokretanje je jednostavno fenomenalno, ući ću u patetiku s epitetima ali doslovce glatko poput svile.

Ruku na srce ovo je težak objektiv. Realno ovo je očekivano jer tolika količina stakla na tolikoj blendi ima svoju težinu. E sad, mnogo sam se lomio oko ovog zaključka ali eto, možda je malo preteška! Ok, divan je za odraditi session s mladencima, event od sat-dva, bilo koji posao dok je na stativu ili monopodu ali ako imate veliki DSLR, što vrlo vjerojatno imate, u sali ste, trebate blic s još nekim modifikatorom, grip na aparatu, i kada sve to imate u rukama više od sat vremena u komadu jednostavno shvatite koliko je težak. Ne, ne odgovaram vas od kupnje nego jednostavno je takvo stanje stvari i to je realna situacija koja vas očekuje ako kupite ovaj objektiv. Bildajte šake :). Ta težina ima i jednu veliku prednost, a to je da je Sigma 24-35 jedan od najbolje balansiranih objektiva s kojima sam imao prilike raditi. Tu se moram malo ograditi budući da govorim o balansu s profi tijelima, Canon 5dMx i Nikon Pro serijama aparata.

Zahvaljujući HSM motoru fokusiranje je poprilično brzo i nisam vidio nikakvu značajnu razliku između Nikona 35mm koji imam i Sigme. Napominjem da sam uzeo u obzir količinu stakla koja je ugrađena u objektiv tako da nominalno je nešto malo sporija od Nikona ali u granicama normale. Nisam primijetio manjkavosti fokusa, a ako nisam primijetio znači da je jednako dobar kao i bilo koji canikon. Prilikom zumiranja objektiv ostaje u svojim normativima i prednji element se ne rotira prilikom fokusiranja što je super za pejzažne fotografe koji koriste različite filtere.

Korištenje fiksnog zooma u stvarnosti

Za testiranje ovog objektiva nisam se služio nikakvim grafovima, dxoima i ostalim marketinškim izmišljotninama. Koristio sam jedini pravi alat za testiranje, a to su oka moja dva, smeđa, boje Dunava ili kestena, ovisi čija je pjesma i o tome kako sunce pada 🙂 Sigme art su oštre, to je već standardna mantra čim izađe nova na tržište. Budući da je ovo prva Artica s kojom sam se koristio duže od 15 minuta morat ću ozarenog lica i izbuljenih smeđih očiju konstatirati isto. Da, oštra je, divna je. Svi težinski minusi su prvim ozbiljnim klikom pali u vodu, kontrast, dubina boje, oštrina, sve je apsolutno na svom mjestu i odlično je. Da, na razini je fiksnih objektiva. Nije važno na kojem ste otvoru blende što se tiče same oštrine, praktički je jednaka u cijelom kadru. Sweet spot postiže na f4 i nakon toga nemate brige vi zlobni pixelpeeperi.  

Bokeh… je korektan. Ne znam kako drugačije da se izrazim osim toga, tranzicija boja i separacija između prednjeg i zadnjeg plana su lijepe i nema nikakve “nervoze” u kadru.

Flare je puno izraženiji nego kod fiksnih objektiva ali se može kontrolirati i u principu, samo ako se zbilja potrudite ulovit ćete nešto svjetlosnih zraka u objektivu. Kontrolu nad flareom omogućuju leće s izrazito malom disperzijom svjetla i različiti premazi oko kojih nemate previše zamaranja.

Ista je stvar i sa vinjetom. Vjenčani i event fotografi će biti sretni. Na 2.0 vinjeta je poprilično vidljiva. Pikanjem u LR mi se čini da se sigurno u kutevima gubi blenda i pol, ali o tom-potom. Lens korekcija će kao i uvijek napraviti svoju magiju. Spuštanjem blende na 2.8 i 4 vinjeta je praktički minimalna.

Distorzije su nešto što ide ruku pod ruku sa širokokutnim objektivima. Na 24mm bačva, na 35 je malo jastučasto, ali doista ništa strašno. Kao što rekoh, ruku pod ruku i ništa što malo prtljanja po LR neće riješiti.

Da li je promijenjeno mišljenje o Sigminim objektivima

Ja sam još ona generacija fotografa koja je imala Sigmine objektive na kalibracijama više nego na fotkanjima. Srećom Sigma se opametila i glave su se skupile u sjedištu u nekom od japanskih gradova i krenula je Art serija. I da, ovaj objektiv u svakom slučaju spada u sam vrh Art serije, ali bi se usudio reći i u sam vrh ponude objektiva uopće. S punim pravom mogu reći da ovaj objektiv predstavlja stvarno tri fiksna objektiva u jednom zoom tijelu, barem što se tiče oštrine a pogotovo što se tiče praktičnosti, jer naravno, ne morate nositi tri različita a ipak jako slična objektiva. Naravno, ostaje u zraku to pitanje težine i veličine objektiva. Ideja primeova, pogotovo 35mm 2.0 je da su mali i da ih gotovo ne osjećate na aparatu, a to sa Sigmom nažalost nije slučaj. Srećom, svi ti težinski problemi se na kraju gotovo anuliraju s prikazom fotografija koje daje ovaj objektiv. Kontrast, saturacija boja i generalno oštrina su odlični, kvaliteta izrade nadmašuje brand objektive, autofokus s obzirom na količinu stakla je brz i konzistentan, osjećaj objektiva pod prstima je baš onakav kakav bi po mojim nekim preferencama trebao biti. Samim time impresija o ovom objektivu je iznenadila i mene samoga. Nadam se da će Sigmini inženjeri nastaviti raditi na Art seriji i da će ostati opcija za one koji ponekad ne mogu platiti brand name. Za ovaj objektiv, čista petica!

Dobro Vam svjetlo!

Šećer na kraju, needless to say, by fluffy panda Marija: