06/03/2017

Tilt-shiftom po Istri

Da, stigao je i taj dan. Vaš Cigo ima web stranicu, woohoo! Kažu da kao svaka suvremena web stranica jednostavno mora imati dio koji je vezan za neku vrstu bloganja, pa krenimo. Teme blogova još ne znam, ali gotovo sam siguran da će biti vezani isključivo za fotografiju i fotografsku opremu, bilo teorijski ili praktično, bilo kroz recenzije, ali o tom potom.

No, dosta small talka, počinjemo udarnički.

Naime, oko Božića 2016. dobio sam interesantan poziv od mog bivšeg šefa iz Canose koji je glasio otprilike: „Čuj, imam tu neke objektive, ajd’ ti to malo testiraj, napiši nešto pametno…”. Obzirom da sam se taman spremao na zasluženi godišnji odmor nakon 18 napornih mjeseci, to mi se učinila kao prilično dobra ideja. Nije mi trebalo dugo da smislim koji objektiv će se naći u torbi. Budući da je destinacija bila Istra, izbor je pao na nešto „široko”, a to se zvalo, punim imenom i prezimenom Nikon PC Nikkor 19mm f/4 E ED Tilt Shift. Pa kad je bal, nek’ je maskenbal! Sveti gral, tilt-shift širokokutni objektiv s paprenom cijenom i ogromnim očekivanjima i realno jedini objektiv u mom fotografskom stažu kojeg me čak bilo strah koristiti, jer s velikom većinom objektiva jedine upute koje dobijete u kutiji su da pripazite kako ga stavljate na fotoaparat, a s ovim dolazi pristojna knjižica s uputama za rukovanje.

O tilt-shift objektivima, ili kako ih Nikon zove, Perspective control objektivi

Prije desetak godina, kad sam tek počinjao s fotkanjem, posjetio sam sajam automobila u Ženevi. Na, čini mi se, Seatovom štandu, jedan fotograf je radio editorial s modelom na štulama i pokraj sebe je imao jedan metalni kofer, a u njemu samo tri objektiva. Naravno, ja Cigo, blenuo, jer mi je sve to bilo potpuno čudno, počevši od izgleda samih objektiva, i ja ne bio ja, uletim s nekom glupom rečenicom: „Samo tri objektiva…” na što mi je on odgovorio vrlo kratko da je to jedino što treba u životu. Ja balkanac, rek’o sam sebi u bradu da nije normalan i produžih dalje. E pa, par godina kasnije sam se sjetio tog fotografa i onda sam sam sebi rekao da sam ja budala jer stvarno jedino što se treba imati u torbi, osim ako se ne bavite wildlife fotografijom su tilt-shift objektivi. Zašto su specifični? Za početak, pomični su i to u dvije osi. Tilt (nagib) i shift (pomak) označavaju dvije osnovne mogućnosti gibanja prednje leće tih objektiva, i tu stvari postaju jako zanimljive. Tilt ili nagib je definiran kao kut koji se dobiva između ravnina prednje leće i ravnine senzora. Time za posljedicu ima oštar samo dio fotografije što u praksi znači da se možete do besvijesti igrati s bokehom i tzv. selektivnim fokusom. I da, naravno, možete raditi minijature na fotografijama.

Drugi način korištenja je tzv. shiftanje objektiva čime ga pomičete po x ili y osi u odnosu na senzor. Taj dio je posebno važan arhitektima i općenito fotografima kojima je primarni fokus fotografiranje arhitekture, jer se tim pomakom objektiva izbjegava rušenje vertikala, a time i ravnanje istih u obradi. 

Osim toga, idealan je za fotografiranje panorama, obzirom da pomicanje objektiva lijevo-desno drastično povećava vidljivi kut i omogućuje izradu gotovo savršene panorame koja se bez problema može spojiti u bilo kojem programu.

Panorama od tri fotografije prije cropa

No, dosta pametovanja, idemo na objektiv.

Napokon, PC 19mm!

Na prvi pogled PC Nikkor 19mm f/4E ED je stvarno impresivan komad opreme. Kutija je poprilično velika ali tek kad ju otvorite shvatite zašto, i ne, nije zbog veličine objektiva (iako jest velik). Obzirom da Amerima treba crtati upute za neozlijeđivanje i raspakiravanje, tako i u ovoj kutiji imate hrpu stiropora i uputa koje vas upozoravaju da si možete pričepiti prste prilikom rotacija objektiva, ali dobro, bolje spriječiti nego liječiti. Izgledom jako podsjeća na Nikonov 14-24mm, ali samo zbog ogromnog prednjeg elementa na koji, naravno, ne ide filter i sami pogled na stakla je dovoljan da vas lagano prođu trnci. Prilično je težak, i iskreno me bilo strah ergonomije, ali čim sam ga stavio na D800, sve je proradilo i moram ustvrditi da mu gotovo savršeno odgovara.

Objektiv dolazi s doslovce beskonačnim mogućnostima rotacija i pomaka budući da se i tilt i shift opcija mogu rotirati. Iza ogromnog prednjeg staklenog elementa nalazi se prsten za fokusiranje. Naravno, fokusiranje je isključivo manualno i općenito vrlo precizno i jednostavno. Kao osoba koja se većinu vremena oslanja na autofokus, manualno fokusiranje mi je u ovom slučaju bilo prilično jednostavno i nisam imao nikakvih problema s pronalaženjem fokusa. Sami “feeling” objektiva je odličan, ne znam zašto, ali ima poseban osjećaj pod prstima koji su imali stari Nikon objektivi. Taj osjećaj se nastavlja i na tilt-shift kontrolama na objektivu koji rade precizno i prilično lako. Shift pomak je za 12 mm, dok se objektiv tilta za 7.5 stupnjeva u oba smjera. E sad, posebno je interesantno što se shift rotira 90 stupnjeva lijevo i desno s pomacima od 30 stupnjeva, a tilt ima istu količinu rotacije osim što za razliku od shifta ima jedan pomak na 45 stupnjeva. Kolike su mogućnosti rada s objektivom prosudite sami.

Najvažnije, performanse.

Nažalost, bit ću jako kratak. Oštar je, gotovo savršen. I to u gotovo cijelom rasponu otvora blende. Ja sam ga isprobao od f/4 do f/16 i nisam primijetio gotovo nikakvu razliku u oštrini i vinjetiranju. Naravno, čim se objektiv ne koristi kao klasični širac, moguće je vidjeti vinjetu ali se vrlo lako kontrolira zatvaranjem blende. Također, prilikom igranja s dubinskom oštrinom na f/4 možete vrlo lako promašiti fokus, ali to ću pripisati sljedećim faktorima: prvo, navikavanje na manualni fokus jer, kao što rekoh, 99% stvari radim na AF. Drugo, bilo je prokleto hladno za čeprkanje po live viewu koji bi olakšao pogađanje fokusa. Naime, potrefila mi se orkanska bura koja je paralizirala cijelu Hrvatsku i bilo je doslovno nemoguće biti izvan automobila duže od minute. Tako da fulavanje fokusa pripišite autoru teksta, a ne objektivu. Kromatske aberacije iskreno nisam primijetio, dok sam s kontrolom flarea bio oduševljen. Doslovce se može fotografirati direktno u sunce, a da rezultat bude iskoristiva fotografija s pristojnom količinom kontrasta. Sve sam ovo mogao reći i vrlo kratko: zaljubljen sam.

Zrnce soli na kraju.

Ako imate višak novca, i to ogromni višak novca i još se k tome bavite fotkanjem interijera i arhitekture, ovo je objektiv koji jednostavno morate imati odmah. Ako nemate višak novca otvorite kasicu prasicu. Da, slažem se, postoji jeftinija verzija u obliku Nikkora 24mm PC-E ili još jeftinija, korejski Samyang 24mm (znam, fali im tih 5mm) ali ovo i dalje ostaje dragulj vrijedan svake kune od njih 27 499.