08/09/2017

Nikon D850

Napokon je ovdje i moj je! Ono o čemu se već mjesecima šuška je napokon materijalizirano na mom stolu i u mojim rukama. Po svim pokazateljima ovo bi trebao biti najbolji digitalni 35mm SLR fotoaparat u povijesti, a sljedećih nekoliko tjedana ću pokušati dokazati tu tvrdnju i to očekivanje. Da, slažem se, možda je ovo malo pretenciozno ali stvarno od ovog fotoaparata očekujem da postavi benchmark u foto svijetu, barem u idućih nekoliko godina.


Možda ću sad ispasti kradljivac misli (vidi dpreview), ali već godinama tvrdim da D800/810 nije legitimni nasljednik D700, više je bio njegova nabildana, i posljedično, osjetno sporija verzija, pravi studijski aparat. Jednostavno, D700 je svojim izlaskom napravio pravu malu pomutnju u svijetu fotoaparata, ISO je mogao ići do tada fascinantnih 12800, a na 3200 se mogla napraviti kvalitetna fotka za tisak u 15×10 formatu, koštao je kikiriki u odnosu na Nikon D3, iz kojeg je potekao, ergonomija je bila savršena a dinamički raspon senzora je i dan danas nešto zbog čega suza krene sama od sebe. U sjećanju je ostalo izvlačenje 4 blende u LR na ISO 800 s jednog vjenčanja u gradskoj vijećnici, kada sam zabunom ili brzopletošću, kako god, ostao na postavkama aparata za fotkanje ispred vijećnice. Eto, upravo takav potres s postavkama izaziva D850 jer posve je očito da si je Nikon za svoj 100-ti rođendan odlučio pokloniti aparat u koji će stati najbolje od najboljeg što trenutno imaju u svojim labosima. Rezolucija 46 mpixela, ISO 64 – 25600 (jel vam srce malo zaigralo na ovih 64?), 7fpsa (9 sa gripom i D5 baterijom), 153 točke fokusa, touch screen, 4k 30 fpsa video upakirano u tijelo s cijenom od 27 000.

Tko je, što je i kuda to sve zapravo ide?

Specifikacije otprilike svi znate ako ne otprije onda iz rečenice prije ali ajmo još malo. Senzor je klasični CMOS sa stražnjim osvjetljenjem, EXPEED 5 procesor, bla bla bla, puno pametnih riječi ali ukratko, manje šuma na visokim ISO vrijednostima. Evo kako to taj dio radi u praksi (rasvjeta: noćna lampa usmjerena u bijeli zid):

Nikon D850 ISO 6400
Nikon D850 ISO 12800

Vidi punu rezoluciju (fotke malo cropane, sitna color korekcija, bez korekcije šuma)

Jedna od ogromnih zamjerki modelu D800/810 je bila njegova sporost u brzini okidanja. Pomalo tužnih 4-5 fotki u sekundi odlaze u prošlost, i to daleku jer D850 nudi 7 fpsa. Super ultra genijalna stvar je sljedeća, ako kupite grip i stavite unutra bateriju od D5 brzina se penje na poprilično impresivnih 9 fpsa. Autofokus je posuđen iz D5, samim time smo zaključili razgovor o fokusu. No svejedno, 153 fokus točke, od kojih je 55 moguće ručno odabirati, 99 križnih točaka. Centralna točka po specifikacijama je osjetljiva do -4EVa što u praksi znači sljedeće: wedding fotografi više nemaju ispriku za ijednu mutnu fotku iz sale (znam da će me ovo koštati). Kad smo kod wedding fotografa, napokon je neki Nikonov inženjer došao pameti, nazvao Canon i postavio jedno važno pitanje: “OK, kako Canon ima tako dobar silent shutter, a mi imamo ovo bučno neiskoristivo smeće?” Ovi se smilovali i savjetovali ih i eto napokon, nakon 10 godina Nikon ima tihi okidač koji zaista radi. Pohrana se vrši preko SDHC i XQD kartica, da CompactFlash izgleda odlazi polako u povijest, malo sam tužan zbog toga ali tako je kako je. Realno zapeli ste s SDHC jer su ove potonje još uvijek skupe i to jako skupe. Realno povećanje brzine zapisa je proporcionalno s cijenom tako da hmmm. Ali, uvijek ima ali, napokon su se sjetili da bi se možda u menijima moglo uvest da si fotografi odaberu veličinu RAW filea, pa eto da ne lupate uvijek ko sivonje u maksimalnoj rezoluciji i da doslovce punite kartice na dvosatnoj bazi sada možete odabrati, i 25.6 mpixelni RAW (zakon za svadbe i evente di se puno uništava shutter) i (skoro) 11.4 mpixelni RAW (zakon za svadbe i evente di se puno uništava shutter). Jedno od većih iznenađenja je baterija koja je ostala iste veličine kao i u 810 modelu ali je jedno punjenje dovoljno za 1840 fotografija prema CIPA standardu, što čini 50% povećanje u odnosu na model 810.

Ergonomija i prvi dojam

Ukratko, izgleda skoro isto kao D800 samo što baš i nije. O rasporedu gumbi i koliko je ergonomski još ne mogu dati neki posebni sud pa ćemo to ostaviti za neki nastavak recenzije ali ono što znamo je:

Grip je deblji, što znači da ruka dublje ulazi u fotoaparat i samim time dojam je prilično siguran. Iskreno, prvo šta sam pomislio kad sam ga izvadio iz kutije je da mi vrlo vjerovatno baterijski grip neće biti potreban iako sam poprilično fan takvih.

Vodootporan je i naravno cijelo kućište je od magnezija. Ima joystick što bi navodno trebalo olakšat mijenjanje fokus točaka, ne znam dok ne probam :).

Od novina još imamo touch screen i to na zakretnom ekranu, i jednu stavku manje, a to je nedostatak ugrađene bljeskalice, što realno i nije toliki nedostatak jer je sukladno tome ugrađeno najveće tražilo do sada.

Sve u svemu, iako sam (a vjerujem i većina fotografa) nakon predstavljanja aparata očekivao cijenu cca 35 000 kn – trenutna cijena u Canosi je 26 999 kn za internet plaćanje.

Ovakvim specifikacijama s ovakvom cijenom Nikon je bacio rukavicu u lice konkurenciji.

To je to. Prvi dojmovi su tu, idućih mjesec dana ćemo provesti u testiranju i pronalaženju eventualnih mana, nadam se da ih neće biti previše. Apdejtat ću vas redovito. Stay tuned 🙂


Hvala Mariji i Molly na fotkama 😉 drugi fluffy model – Lino, hvala Balićka, in every way 🙂